Zlatovrana Coracias garrulus je snažna ptica, krupnog i dugog kljuna. Zlatovrana je velika od 29-32 cm s rasponom krila od 52-58 cm te je teška otprilike 30 g. Ima plavozelenu boju sa kovnim prelivima. Leđa su joj otvoreno smeđe boje, a krila azurnoplave boje sa tamnim ivicama. Rep je tirkiznoplav sa smeđim srednjim perima. Vešt je letač, ali na tlu samo skakuće zbog kratkih i slabih nogu.
Zlatovrana se gnjezdi pre svega uz krajeve vrlo prozračnih šuma koje graniče s površinama bogatim insektima, kao što su livade, pašnjači ili ekstenzivno korištene oranice. Ponekad koriste i velike parkovne površine. Prednost daju gnjezdištima u blizini vode. Kao dupljašice, upućene su na postojeće duplje ili moraju naći obronke od peska, gline ili lapora da bi u njima mogle iskopati duplju. Ako nalazi dovoljno hrane, ne izbegava blizinu ljudi i njihovih naselja. Zlatovrana uglavnom lovi veće insekte i druge člankonošce. Za vreme selidbe jede i biljnu hranu. Pored toga, ne količinski beznačajno, uobičajenu hranu dopunjuje i malim sisarima, vodozemcima i gmizavcima. Zlatovrana uobičajeno sedi na nekom pogodnom mestu (stup, grana) i čeka odgovarajući plen. Spazivši ga, strmoglavljuje se na njega i hvata ga na tlu. Zatim se vraća na polazno mesto gde plenom često udara o podlogu a ponekad ga i baca u vazduh pre nego ga proguta. Retko lovi u letu, a jednako tako, retko vija lovinu u begu.
Zlatovrana je dnevna ptica s dva izražena vrhunca aktivnosti, rano ujutro i kasno popodne. Između tih razdoblja, osim u vreme parenja i podizanja mladunaca, mirno sedi na mestu s kojeg inače kreće u lov i neupadljiva je. Kako je dupljašica, upućena je na napuštene duplje nekih detlića ili prirodne duplje u stablima. Ali, ako ih nema, iskopat će 50-60 cm duboku duplju u odgovarajućoj podlozi. Parenje započinje oko proleća ili leta kada ženka u duplju drveta snese do šest jaja i pretežno ona ih greje. Nakon oko 18 dana mladunci se valjaju goli i slepi. Hrane ih oba roditelja, a nakon oko 30 dana (mladunci su čučavci) sposobni su za samostalni let.
Pripremio: Saša Merei, IV-5