Odrasli kormorani su uglavmom crne boje, ponekad crne i bele, a često i sa ugasito
bronzanim i zelenkastim prelivima na tamnom periju. U dužini mogu dostizati razmere od 45-90 cm,
a neke vrste i do jednog metra, i slični su dugovratim patkama. Kljun, inače dosta sličan
kljunu tropske morske ptice fregate, liči na oštru kuku, tanak je, i bočno
sužen, na odraslima se skoro ne mogu videti nosni otvori. Kratke, snažne noge nalaze se
na zadnjem delu trupa tako da ptice hodaju izvanredno nespretno i nesigurno. Četri prsta su
spojena širokom plovnom kožicom. Najčešđa boja očiju je
zelena. Veoma su društvene ptice, prilikom letenja prave "potkovicu". Kormoran leti
brzinom od 60 kilometara na čas, roni na dubinu od 13 metara a uz pomoć vazdušnih struja neprekidno može
da leti i po 1.000 kilometara. Kormorani su najorganizovanije ptice u ptičjem svetu. Oni love u grupama,
inteligentni su, lupaju krilima po vodi i tako nateraju ribu na površinu.
Kormorani ili vranci, kako ih obično nazivaju u Starom svetu, su skoro kosmopoliti
pošto se sreću na svim jezerima i obalskim područijima sveta. Veoma su
ozloglašene ptice u područijima koja naseljavaju. Velike kolonije za gnežđenje
koje se nalaze u sušnim predelima su od izvanrednog ekonomskog značaja za čoveka.
Dobar primer za ovo je peruvijski ili guano kormoran ( Phalacrocorax bougainvilli)
čiji se areal pruža duž zapadne obale centralne i Južne Amerike do Čilea,
dok se gnezdi na ostrvima obuhvaćenim Humboltovom strujom južno od ekvatora, ovaj Kormoran
nazvan je najdragcenijom divljom pticom na svetu. Druga vrsta od koje potiče guano nalazi se kraj
južnih obala Afrike, to je kaplandski Kormoran ( P. capensis), manja sasvim crna ptica sa žutom gularnom kesom. Četrnaest vrsta kormorana obuhvataju krupne ptice sa crnim perjem
kako sa leđne, tako i sa trbušne strane. Rasprostranjene su u obe hemisfere severnoj i
južnoj. U daljih jedanaest vrsta spadaju krupni Kormorani, srednjih ili manjih razmera, crni sa
leđne i sa trbušne strane Oni su rasprostranjeni samo u južnoj hemisferi. U prvoj grupi se
nalazi i obični Kormoran ili veliki vranac ( P. carbo) koji ima izuzetno veliku
rasprstranjenost, to je najkrupniji poznati Kormoran i dostiže ukupnu dužinu od jednog metra.
Ovo je vrsta koju u Indiji i Kini koriste za ribolov. Veoma sličan po izgledu je japanski kormoran
( P. capillatus) koji se gnezdi u severoistočnoj Aziji, Japanu i Koreji. U manju vrstu iz
Starog sveta spada manji Aristotelov Kormoran (P. aristotelis) iz Evrope i Severne Afrike.
Jedinstveni kormoran neletač (Nannopterum harrisi) živi na ostrvu Galapagosu.
U Severnoj Americi je najrasprostranjenija vrsta ušati kormoran ( P. auritus) koji se
često gnezdi u velikim kolonijama svuda po Aljasci, Kanadi do ostrva na severnom Atlantiku i daleko
na jugu do Bahama i centralne Amerike. Tipični predstavnik manjih belogrudih kormorana je plavooki
kormoran (P. atriceps), sa svetloplavim golim poljima na licu. Ova vrsta se gnezdi u subantarktičkom
području i na ostrvima pored južnih predela Južne Amerike. Širom južne hemisfere
javljaju se drugi belogrudi Kormorani. Među njima se nalazi i šareni Kormoran ( P. varius)
iz Australije, Tasmanije i Novog Zelanda, koji je najčešća vrsta u tom delu sveta.
Druga vrsta, najmanja u ovoj porodici, je mali šareni Kormoran ( Halietor melanoleucus)
koji naseljava područja od Malezije do Nove Gvineje, Australije, Novog Zelanda i ostalih ostrva.
Tu spada i pegavi Kormoran (Phalacrocorax punctatus) sa obala Novog Zelanda. Nisu više
retka vrsta u Evropi, pa se ne nalaze na spisku u "crvenoj knjizi". Kod nas, međutim,
zakonom je i dalje zabranjen lov na ovu vrstu ptica, čija je jedna od većih kolonija u
Srbiji nastanjena upravo u Carskoj bari .
Pripremila: Ivana Marinović, IV-1