Galeb je zajedničko ime
za približno 47 vrsta. To su ptice otvorenih voda. Mogu danima da žive
daleko od kopna. Oni su neumorni letači. To se ogleda i u dužini puta
koju na seobe prevale pojedine vrste. Izvode divne pokrete kad lete, za to im daju
mogućnost duga šiljasta krila, dobro razvijen i izdužen rep, vretenast
oblik tela. U klizanju, lebdenju i raznim veštinama u leteju takmiče se sa
najboljim letačima među pticama. Osim toga oni su dobri plivači,
što se vidi već i po potpuno razapetoj kožici među prstima.
U gustom, dobro namazanom perju, nalik na krzno, leže na vodi kao lopte i doprinose
mnogo ukrasu, oživljavanju vode, naročito zato što imaju harmoničnu
pojavu, a njihova prosta, ali lepa boja, većinom bela i „galebovo plava“,
vrlo godi oku. Najzad, galebovi su dobri trkači i svojim srednje visokim nogama
šetaju spretno i brzo po obali, a često i po dalekim poljanama. Velika
naklonost ka udruživanju i verna roditeljska ljubav prema mladima, pri čemu
ispoljavaju najveću hrabrost i požrtvovanost, jesu simpatične osobine
njihovog bića. Ako tome dodamo oštrinnu čula i bogatstvo sposobnosti,
koje imaju svi galebovi, onda smo dobili zaokrugljenu sliku ove mnogostrano obdarene
ptice. Dužina galeba, od kljuna do repa, se kreće od 27 do 80 cm. Kljun je
savijen. Glava je većini crna, siva, ili tamno braon. Mnoge sivokrilate vrste
imaju crna ili tamno siva krila, ređe sa belim pegama. Rodovi su sličnih
boja, a mlađi obično imaju išarano braon ili sivo perije, u dužini
od 4 godine. Na našim prostorima najrasprostranjeniji je Obični galeb.
Gornji deo glave i prednji deo vrata su mu smedji kao orah, a potiljak, donja strana
tela, rep i krila do vrhova su beli, a vrhovi crni. Kljun i noge su mu crveni poput
laka. Kao mladunci su sa gornje strane smeđasti. Običan galeb dugačak
je38 cm. On živi na svim kontinentalnim vodama Evrope,dosta je rasprostranjen u
Vojvodini. Sve kretnje Običnog galeba su izvanredno ljupke, spretne i lake. Ovaj
galeb hoda brzo i dugotrajno, i često se na oranicama zabavlja hvatanjem insekata.
Pliva vrlo spretno, leti blago,vešto, takoreći lagano, uvek bez uočljivog
napora, a u letu često skreće i menja pravac. To je ptica koja se bezbrižno
šeta pred ljudima i između njih. Osim Običnog galeba na nasim prostorima
viđaju se još i Srebrnasti galeb ( Larus argentatus ) perije mu je
srebrnasto plave i bele boje, samo vrhovi krila su mu tamniji, veći je od Običnog
galeba i pojavljuje se u Panonskoj niziji, ali retko, zatim Sivi galeb ( Larus canus )
koji je nešto manji od srebrnastog i ima na osnovi kljuna plavkasto-sivu umesto žute,
po boji perja ove dve vrste se gotovo slažu, on se može videti i u leto i na zimu,
ali isto ređe. Tri vrste koje ću samo pomenuti, jer se oni dosta retko viđaju,
su Mali galeb ( Larus minutus ), Mrki galeb ( Larus fuscus ) i Crnoglavi galeb
( Larus melanocephalus ) kog najviše ima u blizini subotice.
Galebova ima širom sveta,
isključujući tropske pustinje i džungle, centralna Pacifička
ostrva,i većinu Antartika. Običan galeb u Južnoj Evropi ostaje tokom
cele godine, severnije krajeve napušta u oktobru i novembru da bi zimu proveo u
zemljama oko Sredozemnog mora. Kada počne sneg da se topi, vraća se
najčešće krajem februara i početkom aprila. Stariji parovi još
u zimskom boravištu sklope brak, te na leglišta dolaze zajedno , mlađi se
vezuju tek ovde, a oni što još nisu sposobni za leženje, lutaju po okolini.
More posećuju tek zimi. Najmilija mesta za stanovanje su vode opkoljene poljima. Običan
galeb je dosta čest i na prostorima gornjeg podunavlja. Tu se još od galebova pojavljuju
srebrnasti, sivi, crnoglavi, mali i mrki galeb. Oni uglavnom naseljavaju močvarna
područja i područja blizu vode.
Glavna hrana svih vrsta galebova kod nas su insekti i male ribice, zatim miševi i strvine. Mlade hrane samo insektima. Bez obzira što su slabiji, oni se usuđuju da napadnu i veće životinje, vešto umeju da isitne i veće komade mesa na zalogaje. Mada preziru biljnu hranu, ipak se brzo naviknu na hleb i vremenom ga neobično rado jedu. Love preko celog dana i naizmenično se odmaraju. U stanju su da satima da idu za oračem i kupe crve, lete nisko iznad trave ili vode da bi uhvatili insekte ili ribe, svuda ponešto ugrabe, pa se onda vraćaju natrag na vodu da se napiju i okupaju, svare hranu za to vreme, pa onda opet u novi lov.
Na početku sezone parenja,
mužijaci se okupljaju na velikim područjima blizu gnezdećih kolonija,
pre nego što ženke stignu. Na ovim teritorijama ne ostaju dugo vremena. Kada
ženke stignu, oni se ponašaju agresivno prema njima i proizvode razne zvuke.
Kao odgovor na to ženka izdužuje vrat i okreće glavu. Mužijak se
zatim stišava. Proces parenja se nastavlja kada ženka nastavi dolaziti
do izabranog mužijaka, i ostaje sa njim dug vremenski period. Nakon vraćanja
u svoje kolonije, između kasnog februara i ranog marta, obični galebovi se
gnezde u močvarnim područjiama, i ima ih dosta u Vojvodini. Gnezda prave u
trsci ili na tlu sa oskudnom vegetacijom. Oni za izradu gnezda koriste suve i natrule
stabljike, koje služe samo za jedno gnežđenje. Retko polažu jaja na
zemlji. Gnezde se u periodu od 20. aprila do 20. maja. Broj jaja koje ženka
položi kreće se od 2-3, i njihove dimenzije su 52,11 x 37,05, a inkubacija
traje od 22-24 dana. Tamo, gde su gnezda opkoljena vodom , mladi ne napuštaju
gnezdo u prvim danima života. U prvoj nedelji života oni već mogu da
ulaze u vodu, u drugoj počinju da poleću, a u trćoj postaju skoro samostalni.
Najčešći neprijatelji galebova su ptice grabljivice, gavrani i vrane.
Zadnjih godina, ostrva u II sektoru
Palićkog jezera su jedino mesto u našoj zemlji na kome se gnezde crnoglavi
galebovi ( Larus melanocephalus ). Ove godine, u saradnji sa Lokalnom samoupravom
Opštine Subotica, Udruženje ljubitelja prirode "Riparia" je
pokrenulo projekat aktivne zaštite i popularizacije crnoglavih galebova u Subotici.
Cilj dela projekta koji se odnosi na crnoglave galebove je da se poboljšaju uslovi za
njihovo gnežđenje, a samim tim i brojnost njihovih populacija na ovim prostorima.
Nakon preduzetih akcija, uslovi za gnežđenje galebova će biti bolji, jer
galebovima ne odgovara visoka vegetacija, a i održavanje ostrva će od sada biti
lakše. Udruženje ljubitelja prirode "Riparia" će sve vreme pratiti
stanje na ostrvima, uz nadzor i prstenovanje gnezdećih parova i mladunaca. Crnoglavi
galebovi na Palić dolaze u martu, kada će ih dočekati sređeno i spremno
ostrvo. Projekat je finansirala Lokalna samouprava Opštine subotica, a akcije su
sprovedene uz nadzor stručnjaka iz Nacionalnog parka Kiškunšag, uz podršku
i saglasnost Zavoda za zaštitu prirode Srbije i Staraoca - Javnog preduzeća
"Palić-ludaš".
Pripremila: Đukić Aleksandra, IV-3