Taksonomija
Cer je listopadno drvo, visoko i do 30 metara sa prečnikom debla
preko 100 cm. Kora veoma karakteristična zbog upadljivo crvene boje
u dnu brazdi, inače je sive boje i duboko je uzdužno izbrazdana,
sa retkim, uskim, poprečnim pukotinama. Korenov sistem jako razvijen, s
centralnim korenom. Pupovi do 2cm dugi, dlakavi, u osnovi opkoljeni brojnim,
končasto-linearnim, do 2 cm dugim, krutim zaliscima, ljuske sitno dlakave.
Listovi na dlakavoj, 5-25 mm dugoj peteljci; plojka duga 5-15 cm i do 9 cm široka,
oblikom veoma polimorfna, kožasta, na licu tamnozelena, pomalo rapava, gola ili posuta
sitnim zvezdastim dlačicama, na naličju pepeljasta ili žućkasta.
Cvetovi jednopolni; muški sakupljeni u rastresite cvasti na tankoj osovini, dugoj
4-11 cm; ženski na zajedničkoj dlakavoj peteljci. Kupula poluloptasta, do 2 cm
visoka i 1-2 cm široka sa brojnim pepeljastodlakavim, do 1 cm dugim, stipulama,
koje su končasto linearne, šiljaste (kupula podseća na šubaru).
Plod(žir)- pojedinačan ili po 2-4 zajedno, sedeži ili na dršci dugoj
do 3 cm; 2-4 cm dug, do 2,5 cm debeo, go, uzduž fino izbrazdan; zri druge godine, u
septembru ili oktobru.
Cer je jednodomna (na jednoj te istoj biljci se nalaze i muški iženski cvetovi), anemofilna (prilagođena na oprašivanje pomoću vetra), heliofilna (biljka svetla) razvija se u uslovima potpune dnevne svetlosti tj. ne podnosi senku. Takođe je i kserotermna vrsta (više voli suv vazduh, sušu i suvo zemljište ). Ima dobru izdanačku snagu. Doživi starost do 300 godina. Vreme cvetanja je u Aprilu i Maju ( paralelno sa listanjem) ponekad i u Junu. Razmnožava se semenom.
Cer najbolje uspeva na krečnjaku ili silikatu, pretežno na dubljim, slabo kiselim zemljištima,
najčešće u brdskom pojasu, u zoni listopadnih kserotermnih i mezotermnih šuma.
Učestvuje u izgradnji različitih šumskih zajednica.
Cer je rasprostranjen po južnoj i jugoistočnoj Evropi, Maloj Aziji i Siriji. Od zemalja bivše Jugoslavije cera ima u: Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji.
Cer nema prirodnih neprijatelja, jedini neprijatelj je čovek koji prekomernom sečom uništava preostale šumske zajednice cera. Podizanjem svesti čoveka smanjio bi se broj ilegalnih seča.
U srba ima lep običaj da se na Badnje veče ili Božićno jutro unosi badnjak u kuću. Najčešće je to cerova grana kao simbol snage, postojanosti i berićeta.
Litreratura
Linkovi
Pripremio: Strahinja Marjanović IV-5