Taksonomija
Ime kod Rimljana za brest - Ulmus, a keltski elm ili ilm. Stari narodi nazivali su brest drvetom Morfeja ili snova.
Brest je listopadno drvo koje
izraste u visinu i do 35 m. Ima ispucalu koru i listove široko - eliptične, jajaste sa
asimetričnom osnovom i na vrhu naglo zašiljene. Liska je po obodu dvostruko testerasta, a
nervatura na njoj izraženo perasta. Cvetovi su neupadljivi i pojavljuju se pre listanja, na
prošlogodišnjim grančicama. Plod je krilasta orašica. Drvo je jedričavo,
beljika uska, žućkastobela do prljavožuta, a srčika smeđecrvena do
tamnosmeđa.
Drvo je vrlo tvrdo, pa se kao takvo veoma često koristilo u kolarstvu i stolarstvu
(furnir, rezbarstvo).
Dobro se obrađuje i lepo glača. Prima i vodene boje. Od njega se izrađuju kundaci i lafeti.
Osim toga, lisnik od
potkresivanja bresta, koristio se za ishranu stoke (posebno ovaca), a po kvalitetu se ravna sa dobrim
livadskim senom. Istucani list se koristio u podrumarstvu. Poznato je i korišćenje drugog sloja
brestove kore u narodnoj medicini - za lečenje kožnih bolesti. Poslednjih godina, ova vrsta drveta
je sve ređa, jer mnoga stabla izumiru, iz još nepoznatih razloga. Živi do 500 godina.
Stablo visoko do 30 m, kora u mladosti glatka,
smeđastosiva. Drvo je jedričavo, srž smeđecrvena do tamnosmeđa.
Pore kasnog drveta u uskim, valovitim, često isprekidanim nizovima.
Stablo visoko 20 - 30 m, krošnja široka, kora u mladosti glatka, smeđastosiva, kasnije uzdužno izbrazdan lub tamnosivosmeđe boje. Posebno se ceni kao kolarsko i tokarsko drvo.
Literatura
Linkovi
Pripremila: Knežević Ivana, IV-4