Taksonomija
Lastin repak je naziv za leptire iz porodice
Papilionidae. Ime su dobili po karakterističnim produžecima na zadnjim krilima koji se
obično nalaze u nivou trećeg medijalnog nerva i liče na rep laste. Zadnja krila su
odmaknuta od tela.Dužina tela odrasle jedinke iznosi oko 35 mm, dok raspon krila varira
između 80 i 90 mm. Ženke su veće od mužijaka. Ovi leptiri su brzi i vešti
letači.
Krila ovih leptira mogu biti raznih boja, u zavisnosti od vrste. Lastin repak koji živi kod nas najčešće je svetlo žute boje sa crnim produžecima, crnim šarama po obodu krila, uz telo a crne linije prate i nervaturu krila. Na sastavu zadnjih krila se nalaze dve crvene tačke a uz crne pruge ima plave boje.
Gusenice (larve) su im dosta krupne, duge i do 5 cm,
imaju sitne čekinje pa izgledaju kao da ih nemaju. Imaju pet pari lažnih nogu. Boja gusenice je
zelena sa crnim i crvenim šarama. Glava je manja od grudnog dela i često je u njega uvučena
i ima narandžaste rogove. Na grudima se nalazi mirisna žlezda koja se zove osmeterijum. Ona može
da se uvlači u telo gusenice a kad je izbačena ima oblik slova "V" i služi za odbranu od grabljivica.
Lastin repak je prilično
rasprostranjen. Ima ga na prostorima srednje i južne Evrope, zapadne i srednje Azije i severne Afrike.
Naseljava livade, močvare,parkove pa i agroekosisteme. Kod nas se može videti od aprila do septembra.
Lastin repak je isključivo biljojed, hrani se biljkom. Foeniculum vulgare(morač ili divlja mirođija). Svaki leptir ima svoju teritoriju koju brani od drugih leptira, i drugih insekata pa čak manjih ptica.
Leptiri imaju odvojene polove. Nakon
oplođenja ženka polaže jaja na lišće šargarepe, peršuna i drugih
biljaka. Iz jaja se izlegu male zelenkaste gusenice sa crnim i crvenim šarama i počinju da
se hrane. Posle nekog vremena, kad larva poraste i bude spremna za preobražaj, pretvara se u
lutku, učauri se,pričvrsti za stabljiku neke biljke i tako miruje nekoliko nedelja.
Tokom mirovanja, larva je ranjiva, postaje laka meta za grabljivice. Zato je ova vrsta razvila svoj
sistem odbrane. Naime, čaura u kojoj se nalazi jedinka je napravljena tako da liči na
list.Kada je preobražaj gotov, iz čaure izlazi mladi leptir i on kasnije počinje
sa stvaranjem nove generacije. Tokom jedne godine se izlegu 2-3 generacije.
Ako isključimo njihove prirodne neprijatelje - ptice, pčele i
druge insekte, ova vrsta je ugrožena zbog upotrebe pesticida, uništavanja staništa. Zbog svoje lepote,
jako su privlačni naučnicima koji su ih dobro proučili ali su kolekcionari velika
pretnja za njihov opstanak i plaćaju velike količine novca za ulovljene primerke.
Linkovi
Pripremila: Jelena Trkulja, IV-3