Lucerka dostiže visinu od jednog metra i ima veoma dubok koren,
čija dužina ponekad iznosi čak do 4.5 m, a u nekim izvorima informacija se nalazi da
ta dužina može da iznosi i do 7 m. Ima plave ili ljubičaste cvetove. Sadrži
belančevine, provitamin A i B, vitamin B, C i
K, hlorofil, ksantofil, kalcijum, saponizid, holin, gvožđe, aminokiseline, jabučnu,
malonsku i limunsku kiselinu. Koristi se list. Bere se od juna do septembra. Lucerka je višegodišnja
biljka, pa zbog toga tokom zime može biti oštećena niskim temperaturama. Prema brojim
istraživanjima
stepen oštećenja lucerke tokom zime u tesnoj je vezi sa nivoom rezervne hrane u korenu. Sistem
kosidbe u jesen treba da obezbedi obnovu rezervnih hranjivih materija, koje će omogućiti
preživljavanje
biljaka i na najnižim temperaturama. Na nivo rezervnih materija u korenu lucerke utiču: plodnost
zemljišta, klimatski faktori, osobine sorte i oštećenja od štetočina i bolesti.
Najznačajni faktor
je, ipak, vreme kosidbe (odnosno faze) lucerke tokom godine, kao i pravo vreme poslednje kosidbe u
jesen. Visoka plodnost zemljišta (bogato kalijumom) doprinosi boljoj sintezi i akumulaciji hrane i
smanjuje stres izazvan jesenjom kosidbom. Kosidba u oktobru nema uticaj na prinos ako je lucerka
pravilno đubrena kalijumom. Štetan efekat jesenje kosidbe je manji ako nema stresnih
ekoložkih uslova. Blaga temperatura zimi i prisustvo funkcionalnih prizemnih listova na
biljkama, obezbeđuje veći sadržaj šećera u korenu i smanjuje nepovoljan
uticaj jesenje kosidbe. Sorte tolerantne na češću kosidbu, otporne na niske
temerature i bolesti (posebno na bakterisko uvenuće), uspevaju da akumulišu rezervne
materije i umanje negativne posledice jesenje kosidbe na prinos i trajanje lucerišta. Ako
ima dovoljno vremena za obnavljanje sadržaja šećera (faza početka cvetanja)
izmedu otkosa, kosidba u jesen manje utiče na prinos i trajnost lucerišta u narednoj
godini. Primećeno je da nekošena lucerka daje tri porasta tokom godine. Prvi u rano
proleće, drugi krajem juna i treći početkom avgusta. Pupoljci koji će se
razvijati sledeće godine, razvijaju se krajem avgusta ili početkom septembra.
Lucerka je jedna od najstarijih krmnih biljaka. Počela se gajiti još u VII veku pre
nove ere, najpre u Mesopotamiji i Arabiji, najstarijim ognjištima zemljoradnje i navodnjavanja.
Neki naučnici tvrde da je lucerka u V veku pre naše ere preneta u Grčku u vreme
persijsko-grčkih ratova. Neki naučnici smatraju da je lucerka u Jugoslaviju preneta iz
Mađarske pre dva veka. Ona se kod nas intenzivno pocela širiti pre nešto manje
od sto godina. Od obične lucerke danas je rasprostranjena hibridna lucerka. Ona je zastupljena
na svim kontinentima. Površine pod ovom kulturom se iz godine u godinu povećavaju.
Medicago falcata je biljka roda Medicago. Poreklom je sa Mediterana,
a nalazi se u celom svetu. U simbiozi je sa bakterijom Sinorhizobium meliloti. To je snažna, višegodišnja biljka sa snažnim korenom. Stabljike su sasvim drugačije od onih kod lucerke. Veoma retko su strogo uspravne. Stablo je ustajuće ili poleglo, najčšće 20-60 cm dugo. Imaju žute cvetove. Odgovara joj i loša zemlja, kao i loša klima.
Odavno je poznato da lucerka ne uspeva na svim vrstama zemljišta. Verovalo se da je ona
kultura isključivo bogatog zemljišta. Međutim, zahvaljujući rezultatima nekih
ogleda koji su obavljeni u Francuskoj, setva lucerke će moći znatno da se proširi.
Na osnovu spomenutih ogleda, u kojima je izvršeno bakteriološko testiranje semena
lucerke, ustanovljeno je da će ova kultura moći uspešno da se gaju i na kiselim i
na sasvim kiselim zemljištima. A ograničenje setve ostaće uglavnom na nedovoljno
dubokom zemljištu, koje za izuzetno dug korenov sistem lucerke nije povoljno. Ovim ogledima
je utvrđeno i to da posle cepljenja semena dejstvo bakterije traje više godina, tj.
koliko i život ove višegodišnje biljke, kao i da je sa tako tretiranim semenom
postignut znatno veći rezultat.
Pripremila: Stanislava Mlinar, IV-6