Položaj Hidrografija	Stanovništvo Priroda Istorija Stari zanati	Privreda

Sokolovi
Falconidae

Taksonomija

  • Carstvo (Regnum) : Animalia
  • Tip (Phylum) : Chordata
  • Razred (Classis) : Aves
  • Red (Ordo) : Falconiformes
  • Porodica (Famillia): Falconidae
  • Rod (Genus) : Falco

Vetruška
Falco tinnunculus

Opšti opis

Mužijak ima pepeljastosivu glavu, potiljak i rep, a gornji deo tela je riđastosive boje. Blizu vrha repa imaju poprečno crnoplavu prugu. Duga je 33 cm, a raspon krila je 70 cm. Perje joj je vrlo meko, ali ne i krhko.

Rasprostranjenost i stanište

Vetruška živi u skoro svim zemljama Azije i Evrope. Nalazimo je i u ravnicama i u planinama, u šumama i pećinama. Ona je ptica selica. Njeno mesto gde gradi gnezdo je najviše stablo, ili u nekoj rupi stare stene.

Ishrana

Najčešći plen ove ptice su miševi, a osim toga i insekti. Zbog toga ona spada među naše najkorisnije ptice. Ponekada ulovi i mladunče zeca.

Razmnožavanje

Gnezdo postaje puno tek u maju, a ponekad i u junu. Snese od 4 do 9 jaja. Parenje se naravno zaočinje mužijaka. Uglavnom ženka leži na jajima, ali ponekad tu ulogu preuzima i mužijak, koji uglavnom ide u lov, odnosno po hranu za mladunčad. Kada mladunci porastu, ostaju još uvek neko vreme uz roditelje.

Siva vetruška
Falco vespertinus

Opšti opis

Siva vetruška je ptica grabljivica, ona je srednje mala vrsta sa dugim krilima. Odrasli mužijak je ceo plavo-sivi, osim njegovog crvenog donjeg dela, podkrila su mu jednolično siva. ženka ima siv zadnji deo i krila, narandžastu glavu i donji deo, belo lice, crne oci, štrafte i brkove. Siva vetruška je 28-34 cm dugacka i ima raspon krila od 65-75 cm.

Rasprostranjenost i stanište

Siva vetruška je ptica selica. Najcešće se nalazi u istocnoj Evropi i Azija, mada im broj naglo opada usled gubitka staništa i lova, zimi je u Africi. Cesti je posetilac zapadne Evrope, Siva vetruška je po prvi put nadjena i u Severnoj Americi u avgustu 2004. Ona naseljava otvoren prostor sa drvećem, najcešće pored vode.

Ishrana

Glavni plen Sive vetruške su uglavnom grupni insekti, ali cesto hvata male sisare i ptice. Nacin lova joj je kao i kod vetruške, redovno nadleće iznad nekog prostora i pri tome istražuje, kada ugleda plen samo se obruši na njega.

Razmnožavanje

Siva vetruška najcešće ne pravi gnezdo nego koristi stara gnezda od vrana. Leže dva do cetiri jajeta. Mladunci se rađaju smeđi od gore i žućkasti od dole sa tamnim štraftama, lice im je kao kog ženke.

Mali soko
Falco columbarius

Opšti opis

Ova ptica grbljivica je dugačka 24-33 cm i ima raspon krila od 50-67 cm u poređenj sa drugim malim sokolovima on nešto robusniji. Mužijak ima plavo-siva leđa, njegov donji deo je žućkast do narandžast. ženke su smeđe-sive do tamno smeđe boje. Lice mu je nešto manje šareno nego kod ostalih sokolova. Imaju žute noge sa cnim kandžama.

Rasprostranjenost i stanište

Mali soko naseljava otvoren prostor, vrbove ili brezove šume, tajge, stepe i prerije. Generalno oni preferiraju mešavinu srednje niskog rastinja sa malo drveća, izbegavaju guste šume. Tokom selidbe oni će se naseliti na bilo kom području. Uglavnom su ptice selice i za vreme hladnijeg perioda oni se sele u zoplije krajeve.

Ishrana

Mali soko često lovi tako što leti brzo iznad zemlje, i to oko jedan metar iznad, koristeći drveće i ostalo rastinje da se prišunjaju svome plenu, ali oni većinu svoga plena hvataju u vazduhu. Oni su jedni od najsprenijih grabljivaca u vazduhu. Parovi često love zajedno tako što jedan tera plen prema ovom drugom. Mali soko je neustrašivi lovac koji bi napao skoro bilo šta, oni ponekad čak i love orlove. Oni su viđeni kako čak pokušavaju da ulove automobile i vozove. Love ptice, insekte, manje sisare (pogotovo slepe miševe) i gmizavce.

Razmnožavanje

Pare se najčešće u maju i junu, oni su monogamne ptice, makar tokom sezone parenja. Većina gnezda ima gust vegetativni pokrivač ili je zaštićena kamenjem, oni ne prave gnezda nego koriste napuštena gnezda od sivog sokola ili vrana. Poležu četiri do šest jaja, vreme inkubacije je 28 do 30 dana. ženka uglavnomčuva jaja dok mužijak lovi. Postaju seksualno srezli sa godinu dana i pare odmah.

Lastavičar
Falco subbuteo

Opšti opis

Lastavičar je otprilike veličine kao vetruška, ali ima tamno plave gornje delove i lice kao sivi soko. Najlakše se prepoznaje po svom izrazito dugačkom, razdvojenom repu i karakterističnom letu. Takođe i njegovi donji delovi su izštraftani i ima beli vrat. Mužijak i ženka su dosta slični ali mladunci su mnogo tamniji. Imaju karakterističano glasanje.

Rasprostranjenost i stanište

Lastavičar živi i hrani se na faramama, tajgama, savanama, uglavnom na otvorenom prostoru, na izolovanim šumarcima i na krajevima šuma. Migriraju za vreme zime i ekvaatorijalnu Afriku, najčešće u septembru i vraćaju se na proleće.

Ishrana

Lastavičar ima specifičan način lova, on hvata insekte nogama u letu ih ubija i jede. Hvata i male ptice u vazduhu. Njegova brzina i zadivljujuće akrobatske sposobnosti daju mu mogućnost da može da guta u letu.

Razmnožavanje

Gnezde se u stara gnezda vrana i drugih ptica i legu dva do četiri jajeta.

Stepski soko
Falco cherrug

Opšti opis

Stepski soko može se prepoznati po boji gornjeg dela tela, skoro kao kod ženeke vetruške, svetlo teme, slaba zausna pruga zajedno sa neispruganim središnjim repnim perijem, bočno perije je poprskano ne prugasto. Ima tamnije smeđa leđa i izrazito je poprskan sa donje strane, on je upečatljivo velik, u aktivnom letu izgleda uočljivo veći i teži od sivog sokola. Raspon krila mu je 105-125 cm, a dugačak je 47-55 cm u proseku.

Rasprostranjenost i stanište

Stepski soko nastnjuje otvoren prostor, najčešće neke litice ili drveće. Ima ga od istočne Evrope pa preko Azije sve do Mandžurije. On je uglavnom selica, osim u južnim delovima njegovog staništa, zimu provodi u Etiopiji, na Arabijskom poluostrvu, severnom Pakistanu ili u zapadnoj Kini.

Ishrana

Stepski soko lovi tako što svoj plen horizntalno progoni, hrani se uglavnom pticama i glodarima. Najčešće lovi veverice i golubove.

Razmnožavanje

Ni stepski soko ne pravi sam gnezdo nego koristi tuđa, napuštena. Leže tri do šest jaja, često se gnezdi i na liticama.

Sivi soko
Falco peregrinus

Opšti opis

Mužijak sivog sokola je manji od ženke za jednu trećinu. Prepoznatljivu sivu boju stiče posle godinu dana od izleganja, pre toga mladunci su tamno kamene boje. Dužina tela im je 41-49 cm, raspon krila 95-114 cm, a težina 550-1200 g. Ima plavo-siva leđa, beli donji deo tela, crnu glavu i brkove. životni vek mu je oko 15,5 godina.

Rasprostranjenost i stanište

Sivi soko se može naći skoro bilo gde na zemlji, ima ga od arktičkih tundri do tropskih predela. Na najvišim planinama i u tropskimprašumama ovo ga čini najrasprostranjenijom pticom grabljivicom. živi uglavnom na planinama, u dolini reka, duž obale i sve češće u gradovima. Za vreme zime, pogotovo mužijaci će ostati na svojoj teritoriji.

Ishrana

Sivi soko se skoro isključivo hrani srednje velikim pticama, mada će on nekad i loviti manje sisare, gmizavce pa čak i insekte. Sivi soko važi za najbržu životinj na zemlji, može da leti brzinom od 320 km/h i on tu brzinu koristi za lov. On se obruši na svoj plen ovom brzinom i udari u jedno njegovo krilo, da sebi ne bi naškodio pri sudaru. Najčešće jede golubove i ptice pevačice, a od malih sisara najčešće pacove, miševe i veverice. Poznato je da sivi soko hvata ptice i preko tri kilograma teške.

Razmnožavanje

Krajem marta ili početkom aprila ženka obično polaže tri do četiri jajeta. Jaja su izdužena sa mnogo pega, srednja veličina jaja je 52x40 mm. Inkubacija jaja traje pretežno 30 dana. Na jajima sede oba roditelja. Mladi ostaju u gnezdu između 35 i 40 dana. Kada izađu iz gnezda roditelji se o njima brinu još oko 60 dana. Samo jedna trećina mladih uspeva da preživi prvu zimu. On je monogamna ptica. Gnezdi se na liticama, ali u poslednj vreme i na grđevinama koje je čovek napravio.

Linkovi

Slike

Pripremio:Željko Lančuški IV-4

Valid XHTML 1.0 Strict! | O nama | Site map | Kontakt | © 2008 - 2015 prof. Duško Obradović sa učenicima Gimn. "Veljko Petrović" Sombor | CSS-Cvele |